Prema podacima Udruženja industrije hartija od vrednosti i finansijskih tržišta (SIFMA), globalno tržište obveznica u 2023. godini bilo je vredno 140,7 triliona dolara. To je 1407 sa 11 nula.
Ova vrednost premašuje čak i globalno tržište akcija, koje je u 2023. godini procenjeno na 117 triliona dolara, prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). Dakle, kada su u pitanju hartije od vrednosti, tržište obveznica je najvažnije tržište na svetu.
U ovom članku ćemo istražiti šta su obveznice, kako funkcionišu i kako investirati u njih.
Šta su obveznice? Definicija i ključne karakteristike
Jednostavnu definiciju obveznica dao je Murad Čaudri, bivši direktor Poslovne trezorske službe, Globalno bankarstvo i tržišta u Royal Bank of Scotland:
Obveznice su instrumenti duga koji predstavljaju novčane tokove koji se plaćaju tokom određenog vremenskog perioda. Suštinski, to su zajmovi.
Obveznica je tržišni instrument koji omogućava izdavaocu da pozajmi novac od investitora. Izdavalac može biti jedan od četiri subjekta:
- Centralne vlade i njihova tela;
- Lokalna vlast i opštine;
- Supranacionalna tela (kao što je Svetska banka);
- Kompanije.
Postoji značajna razlika u sposobnostima tih subjekata da vrate dug svojim obvezničarima. Ova sposobnost zavisi od kreditnog rejtinga subjekta. Obično, što je veći subjekt, to je njegov kreditni rejting viši. Što je veći kreditni rejting, to je niža kamatna stopa po kojoj izdavalac pozajmljuje novac.
Dana 16. maja 2025. godine, Sjedinjene Američke Države više nisu zemlja sa najvišim kreditnim rejtingom na svetu. Prošlog meseca, Moody’s je bio poslednja od tri glavne kreditne agencije u SAD-u koja je smanjila rejting zemlje sa AAA na AA.
Kako funkcionišu obveznice?
Kada vladino telo ili kompanija izda obveznicu, to čini na primarnom tržištu. Primarno tržište je tržište na kojem novoupisane hartije od vrednosti dolaze u ruke prvih vlasnika. Sekundarno tržište je mesto gde većina ljudi kupuje i prodaje hartije od vrednosti.
Kada obveznica dođe u ruke obvezničara, obvezničar stiče pravo prema vladi ili kompaniji koja je izdala obveznicu. Kupovinom obveznice, obvezničar pozajmljuje novac izdavaocu. To znači da je vlada ili kompanija dužna obvezničaru.
Obveznice vs. krediti
Jedina sličnost između obveznica i kredita je ta da u oba slučaja pozajmljujete novac izdavaocu.
Tokom životnog veka obveznice, koji se naziva dospjelošću, izdavalac isplaćuje obvezničaru određeni iznos, obično dva puta godišnje. Taj iznos je poznat kao kupon.
Kupon se razlikuje od kamate na banke kredite, jer kamata uključuje i otplatu pozajmljenog iznosa. Dok kod obveznice, pozajmljeni iznos se u potpunosti isplaćuje na dan dospjelošću.
Komponente obveznice
Kao oblik investicije, obveznice imaju specifične karakteristike. Pogledajmo koje su najvažnije komponente i šta svaka od njih znači.
Nominalna vrednost
Nominalna vrednost obveznice predstavlja iznos novca koji je izdavalac pozajmio od obvezničara. Uporediva je sa glavnicom banke kredita.
U slučaju Sjedinjenih Američkih Država, svaka tržišna obveznica izdaje se po nominalnoj vrednosti od 1.000 američkih dolara.
Važno je imati na umu da nominalna vrednost obveznice može biti različita od njene tržišne cene. Na primer, recimo da nominalna vrednost obveznice iznosi 1.000 dolara. Međutim, ta ista obveznica može biti trgovana na sekundarnom tržištu za 1.020 dolara.
To se dešava zato što potražnja za tom obveznicom može značajno porasti, što podiže njenu cenu. Istovremeno, prinos obveznice opada, zbog obrnutog odnosa između cena i prinosa.
Kupon
Kupon predstavlja isplatu koju izdavalac obveznice isplaćuje obvezničaru tokom trajanja obveznice.
Na primer, ako obveznica sa nominalnom vrednošću od 1.000 dolara koja traje tri godine isplaćuje godišnji kupon od 50 dolara, to znači da će obvezničar tokom prve dve godine primati 50 dolara svake godine. Na kraju treće godine, izdavalac obveznice isplatiće kupon od 50 dolara i nominalnu vrednost obveznice od 1.000 dolara.
To znači da ukupni povrat na obveznicu iznosi 150 dolara. Ako se obveznica drži do dospjelošću, to je prinos na obveznicu.
Prinos
Postoje tri vrste prinosa za obveznice:
- Prinos od kupona;
- Aktuelni prinos;
- Prinos do dospeća.
Prinos od kupona pokazuje koliki će Vaš povrat biti samo od kuponskih isplata koje primate od izdavaoca. Na primer, ako primite 100 dolara za obveznicu od 1.000 dolara sa rokom dospjelošću od jedne godine, Vaš prinos će biti 100 podeljeno sa 1.000, što znači 10%.
Aktuelni prinos predstavlja godišnju isplatu kupona koju primate od izdavaoca, podeljenu sa tržišnom cenom obveznice koju držite. Ovo pokazuje godišnji povrat na Vašoj imovini.

Najšire korišćen pokazatelj je prinos do dospeća (YTM). On pokazuje godišnji povrat koji možete očekivati od Vaše obveznice ako reinvestirate povrate po istoj kamatnoj stopi. U poređenju sa prinos kupona i aktuelnim prinosima, prinos do dospeća takođe uzima u obzir trenutnu vrednost obveznice i preostali broj godina do dospeća.
Prinos do dospeća ne uzima u obzir samo kuponske isplate kao oblik prihoda, već i prihod koji možete – ili možda nećete – ostvariti prodajom obveznice.
Na primer, ako je nominalna vrednost obveznice 1.000 dolara, ali je Vi kupite za 950, ako je držite do dospeća, obveznica će generisati dodatnih 50 dolara pored kupona. To se dešava zato što izdavalac vraća nominalnu vrednost obveznice.
Dospeće
Kao i kod kredita, obveznice takođe imaju datum dospeća. To je datum kada obvezničar više nema pravo prema izdavaocu obveznice. To je i datum kada se nominalna vrednost obveznice, koju investitor drži, u potpunosti vraća.
Kao pravilo, što je duži rok dospjelošću, to je cena obveznice volatilnija. Ovo se dešava zato što investitori pozajmljuju svoj novac za duži vremenski period, tokom kojeg se mogu desiti mnogi događaji. Takođe, zbog ovog povećanog rizika, investitori će tražiti veće prinose.
Zbog toga, pod normalnim tržišnim uslovima, prinosi na obveznice sa dužim rokom dospeća su viši.
Čista i prljava cena
Kada želite da kupite obveznicu, plaćate određenu cenu za nju. Međutim, možete se zbuniti finansijskim žargonom. Tu dolaze do izražaja čista i prljava cena obveznice.
Čista cena obveznice je snižena sadašnja vrednost obveznice.
Prljava cena obveznice je cena koju investitor plaća na sekundarnom tržištu. Ona uključuje čistu cenu, ali i kamate koje su se nagomilale od poslednje isplate kupona. Na primer, recimo da želite da kupite obveznicu koja je isplatila kupon pre mesec dana. Tokom tog meseca, vrednost obveznice raste jer se sledeća isplata kupona približava. Ovo se naziva ‘nakupljene kamate’.
Zato, ako je kupon isplaćen danas, nema nakupljenih kamata. U tom slučaju, prljava cena je jednaka čistoj ceni.
Obveznice vs. Akcije
Ako ste još uvek tu, želim da Vam čestitam. Svet finansija može biti zaista zamršen, posebno zbog žargona koji se koristi. Sada da se fokusiramo na osnovnije koncepte. Obično, kada planiraju investicioni portfolio, investitori bi trebalo da uključe više klasa imovine u svoje portfolio.
Više o tome: Šta su aktiva? Vrste, primeri i saveti
Kada kažem klase imovine, mislim na akcije, obveznice i alternativne investicije. Ovo je proces diversifikacije. Uz pomoć takve strategije, smanjujete izloženost jednoj klasi imovine, čime smanjujete rizik od gubitka u slučaju da ta klasa imovine uđe u medveđi tržište. Postoje neke vrlo važne razlike između prve dve klase imovine. Hajde da zaronimo u najvažnije.
Vlasništvo
Kada kupite akcije neke kompanije, postajete akcionar. Vi ste delimični vlasnik te kompanije. Vi ste preduzetnik. Dakle, imate pravo na profit kompanije.
Ako, s druge strane, kupite obveznicu iste kompanije, više niste akcionar. Nemate pravo na profit kompanije. Ono na šta imate pravo, međutim, jeste iznos koji ste pozajmili kompaniji putem kupljene obveznice.
Neizvršenje obaveza
Uzmete istu kompaniju. Vi ste akcionar. Vrednost Vaših akcija stalno fluktuira. To zavisi od toga kako kompanija posluje ekonomički. Da li kompanija povećava svoj tržišni udeo? Da li inženjeri inoviraju? Takođe, način na koji se kompanija doživljava može u velikoj meri uticati na vrednost akcija koje držite. Da li je kompanija bila uključena u neke skandale u poslednje vreme?
Dakle, ako kompanija ne pokazuje veliku efikasnost u svom poslovanju, može bankrotirati. U takvom scenariju, niko više neće želeti njihove akcije. Vaše akcije će biti bezvredne.
Međutim, ako ste vlasnik obveznice, stvari će izgledati malo drugačije. Naravno, želite da proverite finansijsko stanje kompanije i kako se ponaša prema svojim zaposlenima, ali najviše ćete biti zainteresovani za neto imovinu kompanije. Kompanija vam duguje novac. Ako bankrotira, Vi kao vlasnik obveznice ste prvi koji će biti obeštećen vraćanjem vrednosti obveznice.
Akcionari će ostati sa preostalom vrednošću imovine kompanije nakon što svi dugovi budu izmireni. Bar, ako ikakva vrednost preostane.
Rok dospeća
Kada kupite akcije neke kompanije, kupujete ih bez znanja kada će ta kompanija prestati da postoji. Akcije nemaju vezan rok dospeća. Smatraju se da traju “u večnosti”, dok se ne dokaže suprotno.
Međutim, obveznica ima datum na koji vlasnici obveznica više nemaju nikakvo pravo na kompaniju.
Takođe, postoji rizik od posedovanja korporativnih obveznica. Taj rizik se naziva “pozivnost” (callability). Ovaj pojam se odnosi na mogućnost da izdavalac obveznice otkupi obveznice koje je izdao. To daje kompaniji moć da odluči kada će Vam vratiti glavnicu. A Vi, kao vlasnik obveznice, nemate pravo da utičete na ovu odluku.
Ovo je ozbiljan rizik. Recimo da ste kupili korporativnu obveznicu u vrednosti od 1.000 dolara koja plaća godišnji kupon od 100 dolara. Pošto isplate kupona zavise od kamatnih stopa na tržištu, ako kamatne stope padnu na, recimo, oko 5%, kompanija može odlučiti da otkupi obveznicu. To znači da ćete biti isplaćeni po nominalnoj vrednosti obveznice kada to kompanija odluči. Sada, kompanija može izraditi nove obveznice, ali će morati da plaća samo 50 dolara godišnje kamata.
Dakle, Vaš novac više neće donositi 10% godišnje. On će donositi samo 5%.
Iako se ova funkcija uglavnom koristi u slučaju korporativnih obveznica, u zavisnosti od svake vlade, ove institucije takođe mogu odlučiti da izdaju obveznice koje se mogu otkupiti.
Prinosi
Kada kupite akcije, nadate se da će njihova cena rasti. Još više, nadate se da ćete ih moći prodati nekome ko će ih kupiti u budućnosti. Međutim, nemate pojma koliko će prinos generisati te akcije.
Suprotno tome, kod obveznica je jasno. Ako obveznica nije otkupljena, a Vi je držite do dospeća, tačno znate koliko novca ćete zaraditi čak i pre nego što je kupite.
Međutim, tokom decenija, akcije su pretekle obveznice kada je reč o generisanju profita. Naravno, bilo je i vremena kada je suprotno bilo tačno. Na primer, tokom Velike depresije, između 1929. i 1933. godine, čist portfolio akcija od 100 dolara bio bi vredan samo 42 dolara. Tokom istog perioda, portfolio koji se sastojao od 70% akcija i 30% obveznica bio bi vredan 80 dolara. Skoro duplo više.
Postoje i drugi takvi primeri, kao što su dotcom balon i Velika finansijska kriza iz 2008. godine, koji su veoma relevantni. Ko planira da drži iste akcije decenijama?
Kako investirati u obveznice?
Nadam se da ste uspeli da pronađete neke nove i korisne informacije iz ovog prilično dugog članka. Sada kada znamo šta su obveznice, kako se upoređuju sa akcijama i kako mogu pomoći u diversifikaciji Vašeg investicionog portfolija, hajde da pogledamo na koji način možete investirati u obveznice u Srbiji.
Prema Ministarstvu finansija Republike Srbije, postoje dva glavna načina za investiranje u državne obveznice kao retail investitor:
- Putem ovlašćenog brokera;
- Kupovina putem sistema aukcijske platforme Uprave za trezor.
Ako želite da odaberete prvu opciju, računajte na neke male, ali dugoročno relevantne naknade. Takve naknade mogu biti primenjene za trgovanje obveznicama, za čuvanje ili za održavanje Vašeg računa otvorenim.
Korišćenjem aukcijske platforme, ne morate plaćati nikakve naknade. Na ovaj način možete uživati u celokupnom prinosu od Vaših obveznica.